Ciljevi radionice su bili:

Spriječiti pojavu nasilnog ponašanja među djecom u školi radom na primarnoj prevenciji (razvijanjem samopouzdanja učenika i pozitivne slike o sebi, učenjem životnih vještina)

Razvijati empatiju i prosocijalno ponašanje te poticati druženje, suradnju i prijateljske odnose među učenicima

Informirati učenike i roditelje o vrstama i oblicima nasilja i zlostavljanja te o mogućim mjerama prevencije

Podučiti djecu kako ispravno reagirati na nasilje i zaštititi sebe i druge.

Temeljni cilj radionice bio je preko vođenih aktivnosti dovesti učenike do zaključka da se osjećamo moćnije i jače vrjeđajući druge te da je to odraz naše nesigurnosti, nedostatka samopouzdanja te da nam vrijeđanje služi kao paravan da bismo prikrili svoje slabosti i sigurnost u same sebe.

Za ostvarenje navedene radionice bilo je potrebno:

petnaestak papira u boji,

selotejp traka

flomaster za pisanje

Tijek aktivnosti: Učenici su sjeli u krug tako da se mogu zakrenuti jedni prema drugima za 180°, te su prvo lagano i blago masirali leđa susjedu s lijeve i desne strane, zatim grubo šakama su ponovili istu aktivnost. Reakcija učenika na tu aktivnost bila je smijeh i izmicanje jer su neki "škakljivi". Po završetku te aktivnosti, učenici su se vratili u prvotni položaj. Svakome od njih, razrednica je podijelila jedan A4 papir u boji, selotejp traku i flomastere za pisanje. Učenici su trebali svojem prvom susjedu na leđa nalijepiti papir i čekati daljnje upute.  Nakon uspješnog pričvršćivanja papira na leđa, učenici su se trebali okrenuti lijevom susjedu i napisati prvu asocijaciju vezanu za osobu ispred sebe na papir na leđima. Nakon toga su se okrenuli desnom susjedu i ponovili istu proceduru. Tada je uslijedilo pitanje od strane razrednika: „Kako se sada osjećaš kada ti netko piše po leđima?“ Na to pitanje su učenici odgovarali pojedinačno u krugu. Po završetku te aktivnosti, učenici su svojem susjedu s desna trebali na leđa napisati što žele promijeniti na osobi ispred sebe (Što želiš promijeniti na drugome ispred sebe?). Isto su trebali ponoviti i na susjedu s lijeva. Nakon te aktivnosti uslijedilo je čitanje sadržaja listića. Svaki učenik je u krugu na glas pročitao sadržaj lista skinutog s leđa. Poneki učenici suodbijali pročitati sadržaj papira. Nakon toga sus uslijedila pitanja kojima se smanjila napetost među učenicima: „Jeste li mislili da je to što ste napisali moglo povrijediti nekoga?“ i „Možemo li se šaliti, a da pritom ne povrijedimo druge? “. To su bila pitanja nad kojima su učenici razmišljali.

Zaključak: Osvijestiti učenike o činjenici kako često neizravnim putem uzimamo preveliku slobodu nepromišljeno izražavajući svoja nezadovoljstva drugima ujedno vređajući te druge oko sebe u potpunosti je ostvaren s pozitivnim rezultatom, no i daljnim aktivnostima i radionicama treba nastavljati raditi na prevenciji vršnjačkog nasilja.

razrednica: Marina Kaselj